Kako ostati jak kad sve krene nizbrdo?

U ponekim trenucima nam se čini da je „kap“ jednostavno prelila čašu, i svaka nova misao o potencijalnom rješenju problema nas još više frustrira.  Čini nam se da su naši problemi nerješivi, ili ih se možda skupilo toliko da su nadljudske snage potrebne za samo jedan osmijeh na licu. Kako se postaviti u takvim situacijama, i što nam je činiti da sačuvamo mir i sposobnost za pronalazak pravog rješenja?

Što je zapravo prioritet?

U poslovnoj organizaciji veliku ulogu igra pravilna preraspodjela prioriteta, i rješavanje obveza sukladno važnosti i hitnosti. Problem nastaje u situacijama u kojima menadžment postavlja svaki zadatak visoko na ljestvicu prioriteta, s obaveznom oznakom „hitno“, i crvenom zastavicom s ciljem da se u zaposleniku upali „lampica“, tj. da se ubrza, i po mogućnosti odradi zadatak što prije, ili modernim poslovim žargonom „ASAP“. Kao i u poslovnoj organizaciji, i u našem umu se javlja unutarnji kritičar koji je nekad sve, samo ne dobrodošao  – i kojemu je također sve hitno/važno/opasno.

Unutarnji kritičar se formirao u nama godinama, i satkan je od svih loših iskustava koji su se utisnuli u najdublje pore našeg bića. On je godinama dobivao sve više na značaju sa svakim „ne“, „pazi, to je opasno“, ili „ako napraviš xy, dogodit će se xy“. On je taj koji svakoj ideji nađe manu, koji svakom rješenju daje razlog za oprez. On je taj koji nas koči na putu prema rješenju.

Kako se nositi s unutarnjim kritičarom?

Kako se boriti s tom nemani, i možemo li ga ikad potpuno utihnuti? Postoji li „reset“ dugmić na sva loša, zastrašujuća iskustva?

Jedno od pitanja koja će nam pomoći kada se nalazimo u situaciji koja nam crpi snagu jest „hoće li ova situacija dugoročno povoljno utjecati na mene?“. Ukoliko je odgovor ne, vaša intuicija već zna koji je pravi put. No ponekad, rješenje nije crno-bijelo, i pitanje koje si možemo postaviti jest „može li mi ovo privremeno rješenje pomoći ili odmoći da prijeđem na pravi put?“

Primjerice, nalazite se u situaciji u kojoj niste zadovoljni svojim trenutnim zaposlenjem, i najrađe bi istog trena dali otkaz jer vam je svaki novi radni dan ravan mučenju, no računi se moraju plaćati. A igrom slučaja niste bogati nasljednik. Idealno rješenje u ovoj situaciji bi bilo pronaći posao koji zadovoljava sve vaše financijske i emocionalne potrebe. No, obzirom na trenutnu situaciju na tržištu rada, a možda i vašim nedefiniranim željama oko idealnog zaposlenja, stvar postaje komplicirana. U tom slučaju možete iskoristiti rješenje tzv. bridge worka, nalaženjem posla koji će vas manje opterećivati, a opet će osigurati da računi budu plaćeni.

Problem nastaje kad nam naš unutarnji kritičar lijepo objasni da je promjena posla potpuna ludost, i da nema šanse da ikad više pronađemo posao u firmi koja nudi takvu plaću/benificije/sigurnost. U tom slučaju se možete pokušati oduprijeti kritičaru i priupitati ga: kakvu sigurnost nudi posao koji vam svakodnevno radi grč u želudcu? Možda sigurnost za dobivanje čira, i ostalih stresogenih bolesti.

Predanim radom na sebi, i testiranjem realnosti kritičarovih izjava kojima obasiplje vaš um korak po korak postajete odgovorni za vlastiti život. I rješenja koja su za vas najbolja u datom trenutku. Ne rješenja vaših roditelja, partnera, prijatelja, ili unutarnjeg kritičara. Rješenja za Vas.

admin

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top